Naslov navodi na krivi trag. Jer, nije prvo pitanje zašto je direktor novosadske gimnazije klečao na stepenicama škole i za šta se molio, mada, ruku na srce, nije nezanimljivo razmišljati o tome. Važnije bi bilo da nam ministarka prosvete kaže kako se uopšte dogodilo da ta osoba bude direktor škole. I još: pošto se to ipak desilo, ministarka bi sad morala odmah da nam odgovori kako je moguće da je ta osoba i dalje direktor škole. Hoću da kažem, onog trena kada je ustao, direktoru je morala biti uručena odluka ministarke da više nije direktor. (Ministarka na to ima pravo, jer po nesrećnom zakonu o obrazovanju, ministar prosvete postavlja i smenjuje direktore škola, a da čak ne mora ni da objasni razloge za to.) Jer, od kad je kleknuo do kad se podigao prošlo je više sati, a to je sasvim dovoljno vremena da se shvati i odluči da takva osoba nipošto više ne sme biti direktor škole. (A pitanje je i da li joj treba dozvoliti da uopšte radi u školi, bilo šta. Na ovo ćemo se vratiti, po...
Коментари
Постави коментар