U radu se analizira djelovanje Paje Radosavljevića (1879. — 1958.), srpskog učitelja, pedagoga i psihologa, dvostrukog doktora znanosti i profesora Njujorškog sveučilišta, u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća. U fokusu je njegov odnos s hrvatskim učiteljima i Hrvatskim pedagoško-književnim zborom, nakladnikom njegovih knjiga kojima je zaslužio mjesto u povijesti psihologije i pedagogije u Hrvatskoj. Njegovi psihološki i pedagoški radovi i ideje koje je u njima zastupao bili su preuranjeni za tadašnju hrvatsku pedagošku zbilju, ali su svakako pridonijeli transferu recentnih svjetskih pedagoških gibanja i širenju stručnih horizonata hrvatskih učitelja i pedagoga. KLJUČNE RIJEČI: Paja Radosavljević, Hrvatski pedagoško-književni zbor, učitelji, eksperimentalna pedagogija, eksperimentalna psihologija, početak 20. stoljeća. O srpskom znanstveniku Paji Radosavljeviću (1879. — 1958.), učitelju, pedagogu i psihologu, đaku somborske, pakračke i osječke učiteljske škole, europs...
Коментари
Постави коментар