Dječji rad i industrijalizacija: Dokazi iz tvorničkih zapisa i britanskog popisa stanovništva iz 1851.
Sažetak
Djeca su bila sastavni dio radne snage tijekom britanske industrijske revolucije. Promjenjivi obrasci dječjeg rada, kao i uzroci njegovog uspona i pada, potaknuli su brojne znanstvene rasprave. Ova studija donosi nove izravne dokaze o dječjem radu iz dječjih potvrda o dobi i evidencija o pohađanju škole iz tvornica pamuka. Povezujemo pojedinačnu djecu identificiranu iz tih tvorničkih zapisa s popisom stanovništva iz 1851. godine i prvi put pružamo konkretne dokaze o razmjerima nedovoljnog prijavljivanja dječjeg rada u tvornicama prema popisu stanovništva. Nalazimo da je britanski popis stanovništva za trećinu podcijenio stvarne razmjere zaposlenosti djece u tvornicama. Na temelju ovog nalaza dodatno rekonstruiramo stope sudjelovanja djece u radnoj snazi i strukturu zanimanja sredinom devetnaestog stoljeća. Sveukupno, tvrdimo da tehnološke promjene i rani Zakoni o tvornicama nisu odmah niti učinkovito smanjili zaposlenost djece u tvornicama. Djeca su i dalje bila vrijedan izvor radne snage u tvorničkoj proizvodnji barem do sredine devetnaestog stoljeća.
Dječji rad bio je sastavni dio radne snage koja je pokrenula i održala Britansku industrijsku revoluciju. 1 Korišten je za zadovoljavanje intenzivne potražnje za jeftinom radnom snagom u svakom kutku gospodarstva, od rudnika ugljena i poljoprivrednih polja do novoizgrađenih tvornica. 2 Privlačio je pozornost suvremenih društvenih promatrača od samih početaka industrijalizacije. ‘Iskorištavanje male djece’ bila je ponavljajuća tema u ranoj literaturi, s naglaskom na ljudsku cijenu industrijalizacije. 3 Novija istraživanja nastojala su procijeniti opseg dječjeg rada tijekom industrijske revolucije te utvrditi vrijeme i uzroke njegovog porasta i pada. Međutim, ovo istraživanje izazvalo je znatnu raspravu. 4
U središtu rasprave o porastu dječjeg rada je pitanje predstavlja li on fenomen kontinuiteta ili promjene s početkom industrijalizacije. Dok tradicionalno gledište smatra da je industrijalizacija sa sobom donijela vrhunac dječjeg rada, nedavna istraživanja sugeriraju da je to bio dodatak kontinuirano dominantnoj ulozi koju su tradicionalni sektori poput poljoprivrede, usluga i male proizvodnje imali u zapošljavanju djece prije mehanizacije. 5 Što se tiče smanjenja dječjeg rada, znanstvenici su došli do različitih zaključaka iz različitih povijesnih izvora. Koristeći autobiografije radničke klase, Humphries je tvrdio da dječji rad nije opao, već se intenzivirao tijekom središnjeg razdoblja industrijske revolucije. 6 Nardinelli je, naprotiv, oslanjajući se na dokaze iz parlamentarnih istraga, sugerirao da je dječji rad doista opao rano, od početka devetnaestog stoljeća. 7
Što se tiče uzroka promjenjivih obrazaca dječjeg rada tijekom vremena, rana literatura isticala je restriktivno zakonodavstvo, poput raznih zakona o tvornicama iz 1830-ih i uvođenja obveznog osnovnog obrazovanja iz 1870-ih, kao ključne pokretače konačnog smanjenja dječjeg rada u Britaniji. 8 Nasuprot tome, drugi znanstveni radovi naglašavali su konvencionalnije ekonomske čimbenike, koristeći opći okvir ponude i potražnje rada kako bi razumjeli radna iskustva djece tijekom industrijske revolucije. Unutar ove paradigme, porast dječjeg rada, posebno u novim industrijama tijekom rane industrijalizacije, smatra se izravnim odgovorom na nedostatak radne snage odraslih. 9 Sukladno tome, pad dječjeg rada pripisuje se čimbenicima poput promjene industrijske organizacije, tehnološke zrelosti i rasta plaća odraslih muškaraca, što sugerira da je sam uspjeh industrijalizacije, a ne državna intervencija, u konačnici riješio problematično pitanje dječjeg rada. 10 Osim toga, neki su znanstvenici nedavno otišli dalje od makro uvjeta u društvu i na tržištu rada, usredotočujući se umjesto toga na promjenjive demografske i socioekonomske uvjete unutar kućanstava kako bi objasnili promjenjive obrasce dječjeg rada tijekom vremena. Čimbenici poput pouzdanosti hranitelja obitelji, faza životnog ciklusa i omjera ovisnosti identificirani su kao ključni pokretači sudjelovanja djece na tržištu rada i povlačenja s njega.11
Velik dio neslaganja o dječjem radu navedenog gore proizašao je iz činjenice da su povijesni izvori o dječjem radu ograničeni. Do danas su se četiri glavne vrste izvora koristile za proučavanje različitih aspekata dječjeg rada: zapisi o naučnicima, parlamentarne istrage, autobiografije radničke klase te kućanski proračuni i desetogodišnji popisi stanovništva. Iako svaka vrsta izvora nudi vrijedne uvide, svi imaju intrinzična ograničenja. Zapisi o naučnicima pružaju bogate informacije o dječjem radu za razdoblja prije početka devetnaestog stoljeća. 12 Siromašni naučnici vezani u ranim tvornicama jasno pokazuju kako su župni poticaji za ograničavanje pomoći siromašnima bili istodobni s rastućom potražnjom ranih industrija za jeftinom radnom snagom od kraja osamnaestog stoljeća. 13 Međutim, zapisi o župnim naučnicima prestaju biti toliko informativni u devetnaestom stoljeću, nakon početnih faza industrijalizacije, s obzirom na pad župnog naukovanja. Parlamentarne istrage dugo su se koristile kao izvor za pokrivanje širokog raspona gospodarskih sektora koji su zapošljavali djecu, uključujući poljoprivredu, domaću proizvodnju i tvornice. 14 Međutim, često su bile vođene dnevnim redom i važne informacije na individualnoj razini često nedostaju u tim zapisima. Treba napomenuti da je Robić u svom nedavnom doktorskom radu bila pionir u metodi korištenja službene statistike obrazovanja za proučavanje različitih aspekata dječjeg rada u kasnom viktorijanskom i edvardijanskom razdoblju.15 To predstavlja metodološku inovaciju koja istražuje novi skup dokaza iz parlamentarnih istraga i otvara obećavajuća područja za buduća istraživanja. Autobiografije radničke klase i kućanski proračuni pružaju bogate kontekstualne informacije o dječjem radu koje se odnose na demografske i socioekonomske uvjete kućanstava u različitim fazama životnog ciklusa. Međutim, njihova su zapažanja često ograničena, posebno u kritičnim točkama u povijesti dječjeg rada kada su se pojavili novi zakoni i tehnologije.
Desetogodišnji popisi stanovništva, od 1851. nadalje, najopsežniji su dostupni izvori o dječjem radu. Popisi potencijalno nude povjesničarima stotine tisuća individualnih zapisa o dobi, spolu, geografskim lokacijama i obrascima zanimanja dječjih radnika. Međutim, skepticizam u pogledu njihove točnosti, posebno u pogledu evidentiranja zanimanja, potkopao je povjerenje povjesničara u njihovo korištenje.16 Ipak , malo je konkretnih dokaza koji testiraju i pokazuju njihovu pouzdanost u evidentiranju dječjeg zapošljavanja. S obzirom na neriješene rasprave o opsegu i vremenu dječjeg rada, jedan od ključnih ciljeva ovog članka je procijeniti točnost popisa stanovništva iz 1851. u evidentiranju dječjeg zapošljavanja. Procjenom opsega bilo kakvog pogrešnog izvještavanja, brojke popisa mogu se ispraviti kako bi se dobio točniji uvid u opseg dječjeg rada.
Kako bismo to učinili, prikupljamo detaljne zapise o dječjem radu iz primarnog izvora koji do sada nije bio raspravljan i nedovoljno korišten u literaturi – samih tvorničkih zapisa. Iz tvorničkih zapisa povezujemo identificiranu djecu radnike s Knjigama popisivača stanovništva (CEB) iz 1851. kako bismo procijenili točnost popisa u bilježenju dječjih zanimanja. Na temelju opsežnog istraživanja, jedine dvije tvornice koje imaju evidenciju o zaposlenju s bogatim, sustavnim informacijama o dječjem radu su Quarry Bank Mill (u daljnjem tekstu QBM) u Cheshireu i Strutt Mills (u daljnjem tekstu SM) u Derbyshireu. Obje su bile istaknute tvornice pamuka s kraja osamnaestog stoljeća. 17 Za vježbu povezivanja koristimo dvije vrste evidencije o zaposlenju iz ovih tvornica: potvrde o dobi djece i evidenciju o pohađanju škole. 18 Osnovne informacije o QBM-u i SM-u, kao i detaljan opis ovih izvora i metodologija povezivanja, bit će predstavljeni u sljedećim odjeljcima.
Treba napomenuti da su dvije tvornice pamuka koje su proučavane u ovom članku bile veće od uobičajenih tvrtki za preradu pamuka. To prirodno postavlja pitanje njihove reprezentativnosti. Treba naglasiti da na nalaze o točnosti popisa dječjeg rada dobivene našim glavnim postupkom povezivanja ne utječe veličina tvrtki. Kao što je u nastavku objašnjeno, trebali bismo moći primijeniti rezultirajući faktor korekcije na širu tekstilnu industriju, ili čak i na druge industrije, s određenom pouzdanošću. Pristranost bi se pojavila samo ako bi se omjer dječjih radnika i odraslih radnika u tim tvrtkama izravno primijenio na manje proizvođače tekstila i druge industrije. U našoj provjeri robusnosti koristimo ovaj omjer iz QBM-a u našoj pomoćnoj metodi, ali ga uzimamo kao gornju granicu.
Fokus ovog članka je na „vrlo maloj“ djeci. Pod „vrlo malom“ djecom podrazumijevamo djecu u dobi između 8 i 12 godina (uključivo), koja su, prema Zakonu o tvornicama iz 1844., smjela raditi najviše 6,5 sati dnevno pod uvjetom da pohađaju 3 sata škole po radnom danu. 19 Ova djeca radnici s nepunim radnim vremenom konvencionalno se nazivaju „radnicima s pola radnog vremena“. Ograničeni dostupnošću izvora, proučavamo samo onu malu djecu zaposlenu u proizvodnji pamuka. Istina, oni pokrivaju samo mali dio ukupne dječje radne snage. Međutim, iako je dječji rad postao gotovo univerzalan do 14. godine života, izravni dokazi o mlađoj djeci posebno su oskudni, a njihova radna iskustva bila su predmet najvećih neslaganja. 20 Nadalje, unatoč njihovom malom udjelu u ukupnoj dječjoj radnoj snazi, predstavljali su znatan udio ukupne radne snage u proizvodnji pamuka. 21 Ova mala djeca imala su nesumnjivo snažan utjecaj na vodeću industriju industrijske revolucije. Postali su buduća odrasla radna snaga s novim vještinama, poput redovitog dolaska na posao, poznavanja strojeva i sposobnosti rada u neosobnom kontaktu, što je sve postalo ključne komponente baze vještina tvorničke radne snage.22 Također su dali važan doprinos obiteljskim prihodima svojih kućanstava, često u ključnim fazama životnog ciklusa obitelji.23 Analiza zapošljavanja ove djece popunit će značajnu prazninu u dokazima i poboljšati naše razumijevanje obrazaca, uzroka i posljedica dječjeg rada u kontekstu transformativnih promjena u tehnologiji, zakonodavstvu i industrijskoj organizaciji.
U ovom članku želimo odgovoriti na četiri pitanja: Prvo, koliko je popis stanovništva bio točan u evidentiranju dječjeg rada? Drugo, koji su bili mogući razlozi netočnog izvještavanja popisa o dječjem radu? Treće, kako se podaci popisa o zaposlenosti djece mogu revidirati i rekonstruirati? Četvrto, kako su se obrasci industrijske dječje radne snage odnosili na pravne i tehnološke promjene?
Ostatak ovog članka organiziran je na sljedeći način: Odjeljak I pruža povijesnu pozadinu o QBM-u i SM-u. Odjeljak II raspravlja o primarnim izvorima. Odjeljak III ispituje razinu nedovoljnog prijavljivanja zaposlenosti djece u popisu stanovništva povezujući je s informacijama na individualnoj razini sadržanim u tvorničkim zapisima. Odjeljak IV istražuje moguće razloge netočnosti popisa. Odjeljak V predstavlja rekonstrukciju stopa sudjelovanja djece u radnoj snazi i strukture zanimanja na temelju rezultata iz Odjeljka IV . Odjeljak VI , crpeći dokaze izravno iz tvorničkih zapisa, analizira obrasce dječjeg rada u odnosu na pravne i tehnološke promjene. Konačno, Odjeljak VII donosi zaključak.
I POVIJESNA POZADINA: MLIN QUARRY BANK I MLINOVI STRUTT
Tvornicu Quarry Bank izgradio je Samuel Greg 1784. godine. Do njegove smrti 1834. godine, tvrtka koja je nosila njegovo ime, Samuel Greg & Co., bila je jedna od najvećih i najuspješnijih tvrtki za pamuk u Britaniji.24 Tvornica je izvorno izgrađena za predenje pamučne osnove koristeći vodene okvire u stilu Arkwrighta. Greg je najvjerojatnije odlučio izgraditi svoju tvornicu u Styalu zbog pouzdanosti rijeke Bollin kao izvora energije. Međutim, kao i kod mnogih ranih mlinova na vodu, to je značilo da lokacija Quarry Banka nije bila pogodna za zapošljavanje radne snage.25 Stoga je Greg morao uvoziti radnike za rad u Quarry Banku, a mnogi od njih su bila djeca.26 Gregova djeca šegrti dovođena su u tvornicu iz župnih radionica diljem zemlje. Bili su smješteni, odjeveni i hranjeni, ali nisu primali plaću. 27 U Quarry Banku, ponuda naučnika u radnim kućama bila je ključna značajka Gregove radne snage sve do kraja Napoleonskih ratova 1815. godine, iako se praksa nastavila do 1847. u malom opsegu. 28 Greg je također na ugovoru šegrtovao lokalnu siromašnu djecu iz obitelji koje su primale pomoć za siromašne. 29 Također je zapošljavao besplatne radnike (besplatne u smislu da nisu bili vezani naukovanjem ili ugovorom) kojima su plaćene varijabilne plaće ovisno o njihovim odrađenim satima. 30
Nakon Napoleonskih ratova, poslovanje u QBM-u se značajno proširilo, ali sastav radne snage se počeo mijenjati. 31 Kako se širio, Styal je postao prava zajednica za proizvodnju tekstila, s gotovo svim aspektima svakodnevnog života usmjerenima na QBM. Greg je razvio Quarry Bank u model ‘tvorničke kolonije’ na temelju paternalističkih odnosa između sebe (uprave) i svojih zaposlenika. U zamjenu za potpunu odanost zaposlenika, Greg je svojim radnicima osigurao pristojan životni standard i važnu sigurnost posla. Općenito, između 1816. i 1834. došlo je do pada korištenja župnih šegrta u pamučnoj industriji, a nakon 1833. ta je praksa postala mnogo rjeđa među zaposlenicima u tvornicama jer je zakonodavstvo učinilo njezino korištenje sve skupljim. 32 Gregovi, suočeni s rastućim troškovima naukovanja, od 1820-ih poticali su trajniju i stabilniju zajednicu u Styalu zadržavajući bivše šegrte na dugoročnim, plaćenim poslovima i zapošljavajući cijele obitelji među lokalnim siromašnima. Međutim, kao što će biti ispitano u ostatku ovog članka, kraj zapošljavanja župnih naučnika 1847. nije označio kraj zapošljavanja dječje radne snage u Quarry Banku. Obitelj Greg zadržala je svoj očinski stil upravljanja tijekom cijelog QBM-ovog života i kontinuirano je prepoznavala važan doprinos djece proizvodnji i obiteljskoj stabilnosti kroz svoje prihode. Mnogi bivši dječji naučnici ostali su, oženili se i osnovali vlastite obitelji, čiju su djecu Gregovi zapošljavali na plaćenim poslovima. Obitelj Greg otkrila je da su ‘…najbolje obitelji za dobro ponašanje potekle iz ovog izvora.’ 33 Zapravo, kao što će biti pokazano, postojao je izvanredan kontinuitet u zapošljavanju dječje radne snage od osnutka tvornice do Gregova mandata, kao i tijekom razdoblja dok je njegov sin Robert Hyde bio na čelu.
Robert Hyde Greg, Samuelov najstariji sin, preuzeo je kontrolu nad Quarry Bankom nakon očeve smrti 1834. Do 1830-ih, izvorni okviri za vodu nadograđeni su na novije, učinkovitije predionice. Pod Robertom Hydeom, tehnologija predenja u tvornici poboljšana je i dodatno diverzificirana ugradnjom najnovijih automatskih mazgi 1838. godine. Mazge su omogućile predenje finije pređe uz grublji uvojak proizveden na mazgama. Proizvodnja tvornice također se diverzificirala u tkanje pod Hydeovim nadzorom, s električnim tkalačkim stanovima instaliranima 1836. godine. 34 Robert Hyde Greg transformirao je QBM iz operacije koja je koristila stariju tehnologiju proizvodnje grube pređe u prosperitetno poduzeće koje je kombiniralo najnovije tehnologije predenja i tkanja za proizvodnju čiste pamučne tkanine. Tako se QBM približio tehnološkoj granici u proizvodnji pamuka do popisa stanovništva iz 1851. koji se proučava u ovom članku.
Jedediah Strutt bio je suvremenik Samuela Grega i još jedan arhitekt tvorničke tekstilne proizvodnje u Britaniji tijekom Industrijske revolucije. Strutt je u početku prodro u tekstilni posao izumom ‘Derby rebrastog stroja’ sa svojim šogorom Williamom Woollatom krajem 1750-ih. 35 Struttov prvi mehanički doprinos uvelike je pomogao proširenju posla s čarapama.
Strutt se obogatio sudjelovanjem u rastućem poslu s čarapama te se na kraju udružio sa Samuelom Needom, još jednim proizvođačem čarapa iz Nottinghama, i Richardom Arkwrightom, industrijskim poduzetnikom. Trojica partnera osnovala su prvu predionicu pamuka na vodeni pogon u Cromfordu 1771. godine.36 Oko 1778. godine Strutt se samostalno počeo upuštati u posao s pamukom, osnovavši svoju prvu predionicu u Belperu u Derbyshireu.37 Smještena na rijeci Derwent , lokacija je bila udaljena i nikada prije nije imala predionicu na vodeni pogon. Kao i u Quarry Banku, Strutt je morao privući radnu snagu za zapošljavanje u svojoj novoj predionici. Prva i sljedeće Struttove predionice u Belperu zapošljavale su djecu. Za razliku od QBM-a, Struttove predionice nikada nisu koristile djecu šegrte iz župe.38 Širenjem Struttovih industrijskih operacija u Belperu izgradnjom novih predionica, zajednica je postala još jedna paternalistička zajednica, poput Quarry Banka, ali u većim razmjerima. Strutt i njegovi sinovi izgradili su ukupno osam mlinova u Belperu, te još jedan mlin u obližnjem selu Milford, manje od 3 kilometra južnije. Do 1850. godine Belper je postao uspješan poslovni grad. 39 Kao što će biti pokazano, dječji rad kontinuirano je činio ključni dio Struttove radne snage do i nakon popisa stanovništva iz 1851. godine.
Manje je informacija sačuvano o tehnologijama strojeva korištenim u SM-u nego u QBM-u. Godine 1812., jedan od SM-ova – North Mill – sadržavao je predionice s ukupno 4236 vretena, kao i strojeve za grebenanje, mazge, izvlačenje te strojeve za namatanje, udvostručavanje i upredanje. 40 Nakon Jedediahove smrti 1797., tvrtka je prešla na njegove sinove Williama (1756. – 1830.), Georgea Bensona (1761. – 1841.) i Josepha (1765. – 1844.). William Strutt posjedovao je izvanredne talente u strojarstvu. 41 William je očito rano eksperimentirao s tehnologijom predenja mazgi, čak je razvio prototip samoaktivirajuće pređe u 1790-ima, više od 20 godina prije nego što je Richard Roberts (1789. – 1864.) konačno uspio 1825. 42 Zahvaljujući Williamu, do 1840-ih, samohodne pređe bile su ‘moguće najbolje opremljene u zemlji’. 43
Doista, poznato je da su se tehnologije vodenih okvira koristile za predenje pređe za čarape barem do sredine 1830-ih. 44 S obzirom na tehničku vještinu Williama Strutta, okviri su gotovo sigurno nadograđeni na drobilice. 45 Kao i kod QBM-a, SM, kojim su upravljali Jedediahovi sinovi, nastavio je s inovacijama i širenjem poslovanja u devetnaestom stoljeću na tehnološkoj granici predenja pamuka i industrijske organizacije. 46 Iako su mlinovi gubili na važnosti s porastom proizvodnje pamuka u Lancashireu, ostali su održiv i vitalan pogon s obzirom na intenzivnu konkurenciju koja se pojavila u industriji tijekom druge polovice devetnaestog stoljeća. U 1850-ima, Struttovi su usvojili parni pogon, vjerojatno kao odgovor na tu konkurenciju, što je bila iznimna odluka za njihove mlinove u odnosu na druge mlinove na vodeni pogon u regiji u to vrijeme. 47 Do popisa stanovništva iz 1851. godine, i SM i QBM bili su među tehnološki najnaprednijim i najvećim subjektima za proizvodnju pamuka koji su poslovali u Velikoj Britaniji.
II IZVORI
U ovoj studiji koristimo tri glavna korpusa dokaza. To su CEB-ovi iz 1851., potvrde o dobi mladih osoba mlađih od 13 godina zaposlenih u QBM-u i SM-u te evidencija o pohađanju škole tih mladih osoba. Pomoću potvrda o dobi i evidencije o pohađanju škole možemo identificirati dječje radnike i točno odrediti kada su radili u tvornicama. Zatim, povezivanjem te djece koja su bila zaposlena u tvornicama oko razdoblja popisa stanovništva iz 1851. s CEB-ovima, možemo procijeniti koliko je popis bio točan u dokumentiranju dječjeg rada. U ostatku ovog odjeljka redom ćemo raspravljati o ova tri izvora.
Popis stanovništva iz 1851. proveden je u nedjelju, 30. ožujka. Tijekom tjedna prije datuma popisa, popisivači su distribuirali popise kućanstava kako bi zabilježili podatke o svakoj osobi koja je živjela u njihovom kućanstvu na noć popisa, kao i o onima koji su se ujutro vraćali u kućanstvo. Jutro nakon noći popisa, svaki je popisivač prenio podatke iz popisa kućanstava u CEB-ove. CEB-ovi stoga sadrže podatke na individualnoj razini o imenu, spolu, dobi, odnosu s glavom kućanstva, ‘činu, profesiji ili zanimanju’, mjestu prebivališta i tako dalje. Zapis o zanimanju u stupcu ‘čin, profesija ili zanimanje’ za djecu identificiranu u tvorničkim zapisima naš je primarni interes. Ove podatke koristimo za procjenu točnosti popisa u prijavljivanju dječjeg rada. Na primjer, ako je dijete identificirano kao zaposleno u tvornici oko datuma popisa vraćeno kao ‘učenjak’ u stupcu zanimanja u popisu, to bi se kategoriziralo kao slučaj pogrešnog prijavljivanja. Ako bi povezana djeca bila vraćena kao ‘radnici u tvornici pamuka’, ‘predilica pamuka’ ili ‘radnici u tvornici’ (između ostalih mogućih naziva povezanih s pamukom), tada bi se smatrala točno zabilježenima. 48 Projekt I-CeM već je digitalizirao, zajedno s drugim godinama popisa, puni uzorak od 1851 CEB-a, 49 ali njegov standardni skup podataka ne sadrži imena ljudi. Umjesto toga koristimo originalne slike CEB-ova putem komercijalnog partnera I-CeM-a, FindMyPast. 50
Kako bismo povezali djecu iz tvornica s CEB-ovima iz 1851., koristimo potvrde o dobi i evidenciju o pohađanju škole od QBM-a i SM-a. Mills je bio dužan voditi ovu vrstu evidencije zbog tvorničkog zakonodavstva. Zakon o tvornicama iz 1833. bio je vjerojatno prvi značajan zakonodavni akt koji je nametnuo dalekosežna ograničenja na zapošljavanje djece u tvornicama.51 Zabranjivao je svaki oblik zapošljavanja u tvornicama za djecu mlađu od 9 godina.52 Zakonom je uveden sustav s pola radnog vremena, u kojem je djeci u dobi između 9 i 12 godina bilo dopušteno raditi najviše 9 sati dnevno ili 48 sati tjedno, s uvjetom da je zapošljavanje u tvornici bilo 2 sata školovanja dnevno.53 Zakon o tvornicama iz 1844. naknadno je snizio zakonsku dob za radnike s pola radnog vremena na 8 godina, 54 ali je ostalo da djeci nije bilo dopušteno započeti rad s punim radnim vremenom u tvornicama bez potrebe za pohađanjem škole dok ne napune 13 godina.
Iako je sustav s pola radnog vremena prvi put uveden 1833. godine, tek je 1844. godine postao zakonska obveza za tvornice da vode evidenciju o pohađanju škole svojih radnika s pola radnog vremena. 55 Ove evidencije o pohađanju škole navode imena i prezimena djece; vrijeme kada su pohađali školu svakog dana između ponedjeljka i petka za svaki tjedan kada su bili zaposleni u tvornici; i razlog izostanka ako nisu pohađali školu. Dvije primjerne slike evidencije o pohađanju škole iz QBM-a i SM-a mogu se pronaći u online dodatku 1. Sve dok su djeca bila zaposlena u tvornici, bila su zakonski obvezna pohađati školu i biti evidentirana kao takva. Ova značajka znači da, samo na temelju evidencije o pohađanju škole, možemo utvrditi trajanje zaposlenja u tvornici za one u dobi između 8 i 12 godina – datum kada je dijete započelo tvornički posao kao radnik s pola radnog vremena i datum kada je dijete napustilo sustav s pola radnog vremena i postalo radnik s punim radnim vremenom bez obveze školovanja. Međutim, budući da se drugi podaci poput imena roditelja i mjesta prebivališta ne navode u evidenciji o pohađanju škole, teško je provesti povezivanje evidencija između CEB-ova i samo evidencije o pohađanju škole.
Potvrde o dobi djece pružaju dodatne potrebne informacije. Od 1844. nadalje postalo je zakonski obvezno da sve tvornice koje zapošljavaju djecu dobiju i čuvaju potvrdu o dobi djeteta od kirurga koji je izdao potvrdu. 56 Postoje dvije skupine potvrda o dobi za djecu iz dvije različite dobne skupine – radnici s pola radnog vremena u dobi između 8 i 12 godina i oni u dobi između 13 i 18 godina koji su radili puno radno vrijeme. U ovom radu zanima nas samo prva. U potvrdama o dobi, odgovorni kirurg bi potvrdio da „navedeno dijete ima uobičajenu snagu i izgled djeteta od najmanje osam godina i da vjerujem da je stvarna dob navedenog djeteta najmanje osam godina“. Informacije zabilježene u potvrdama o dobi uključuju imena djece, imena roditelja, njihovo mjesto prebivališta i datum ovjere. Treba napomenuti da, budući da drugi oblici dokaza o dobi, poput krštenih listova, nisu bili potrebni da bi odgovorni kirurg izdao potvrdu o dobi, točnost izvješćivanja o „najmanje osam godina starosti“ mora se prihvatiti s određenom skepsom. 57 Međutim, za potrebe ovog rada, čak i ako je dob djece pogrešno prijavljena, ona se može koristiti za provođenje povezivanja evidencije ako su imena i mjesto prebivališta njihovih roditelja ispravno prijavljeni. Nema razloga sumnjati da bi ova potonja informacija bila namjerno pogrešno prijavljena ili pogrešno zabilježena. Dva primjera slika potvrda o dobi iz QBM-a i SM-a uključena su u online dodatak 2 .
Zapisi o pohađanju škole iz QBM-a sačuvani su između studenog 1847. i ožujka 1855. 58 Potvrde o dobi za djecu u dobi od 8 do 12 godina iz QBM-a sačuvane su između studenog 1844. i siječnja 1854. Dostupnost tih zapisa omogućuje nam da procijenimo koliko su CEB-ovi bili točni u bilježenju dječjeg rada u QBM-u 1851. godine. Sačuvani zapisi o pohađanju škole i potvrde o dobi iz SM-a pokrivaju dulje vremensko razdoblje. Prvi su dostupni između 1844. i 1884. Potonji su dostupni između 1844. i 1879. To bi nam potencijalno moglo omogućiti da provjerimo točnost CEB-ova u bilježenju dječjeg rada u SM-u za tri odvojena popisa stanovništva – 1851., 1861. i 1871. Međutim, kako bi se postigli usporedivi rezultati s QBM-om, ovaj se članak usredotočuje samo na godinu popisa 1851.
III. POVEZIVANJE ZAPISA I REZULTATI
Proces povezivanja zapisa u ove tri vrste zapisa je jednostavan. Prvo identificiramo imena djece koja su se pojavila u evidenciji pohađanja škole tijekom tjedna popisa stanovništva 1851. Zatim povezujemo tu djecu s njihovim potvrdama o dobi kako bismo identificirali imena njihovih roditelja i mjesto prebivališta. Budući da su potvrde o dobi bile potrebne kada su djeca započinjala honorarni rad u tvornicama, možemo izračunati i njihov raspon dobi 1851. godine, budući da su sva djeca u tom trenutku trebala imati između 8 i 12 godina (uključivo). 59 Na temelju informacija dobivenih iz imena djece, imena njihovih roditelja, moguće dobi i mjesta prebivališta, zatim koristimo funkciju online pretraživanja u FindMyPastu kako bismo pronašli odgovarajuće unose u CEB-ovima iz 1851. godine. Ograničavamo našu pretragu na područja unutar radijusa od 8 milja od Belpera i Styala. Dopuštamo varijacije u pravopisu kao što je ‘Ann’ za ‘Anne’.
Naše povezivanje zapisa daje visoku stopu podudaranja. Bilo je 174 djece u dobi između 8 i 12 godina koja su se pojavila u evidenciji o pohađanju škole iz SM-a kada je proveden popis stanovništva iz 1851. Od te 174 djece, 165 je pronađeno u odgovarajućim dobnim listovima. Svih 165 učenika s pola radnog vremena osim 18 pronađeno je u CEB-ovima iz 1851. Među tih devet učenika s pola radnog vremena koje nismo mogli pronaći u evidenciji dobnih listova, šestero se još uvijek moglo povezati s CEB-ovima zahvaljujući činjenici da su njihova imena jedinstvena među svom djecom u dobi između 8 i 12 godina koja su živjela u radijusu od 8 kilometara od Belpera. Sveukupno, 153 od svih 174 učenika s pola radnog vremena zaposlenih u SM-u tijekom tjedna popisa uspješno je povezano s CEB-ovima iz 1851. – stopa podudaranja od 88 posto. Među tih 153 radnika s nepunim radnim vremenom zaposlenih u SM koje smo mogli identificirati u CEB-ovima iz 1851., 96 je zabilježeno s nazivom zanimanja u CEB-ovima, kao što su ‘motač (pamuk)’, ‘grebač pamuka’ i ‘mazga (pamuk)’, što ukazuje na njihovo zaposlenje u tvornici pamuka. Preostalih 57 je zabilježeno kao ‘učenjak’ ili ‘škola’ u CEB-ovima bez ikakve naznake njihovog plaćenog zaposlenja u tvornici pamuka. 60 Slični rezultati proizlaze iz QBM-a. Tijekom tjedna popisa stanovništva 1851. u QBM-u je bilo 34 radnika s nepunim radnim vremenom, a 31 od njih bio je povezan s CEB-ovima. Među njima, 20 je zabilježeno s nazivom zanimanja vezanim uz proizvodnju pamuka, dok su ostali zabilježeni samo kao ‘učenjak’.
Rezultati ovih povezivanja prvi put otkrivaju da je britanski popis stanovništva sredinom devetnaestog stoljeća podcijenio dječji rad u tvornicama. Kao što je već spomenuto, zbog prirode našeg povezivanja, naš rezultat nije pristran zbog veličine ove dvije tvornice veće od prosjeka. Stoga tvrdimo da dječji rad mlađe od 13 godina u tvornicama, kako je zabilježeno u CEB-ovima sredinom stoljeća, predstavlja samo dvije trećine njegove stvarne razine.
Također vrijedi napomenuti da, iako su djevojčice često bile viđene i odgajane kao buduće domaćice, a dječaci su bili pripremani s vještinama i spretnošću za ispunjavanje svojih budućih uloga hranitelja obitelji, spol djeteta se ne čini ključnim čimbenikom u određivanju stope nedovoljnog broja djece u CEB-ovima. 61 Ako ništa drugo, dječaci su bili skloniji pogrešnom evidentiranju. Među 63 muška radnika s pola radnog vremena u SM, 40 posto je pogrešno zabilježeno kao ‘učenici’. Odgovarajuća brojka za žene radnice s pola radnog vremena bila je 35 posto. Viša stopa pogrešnog evidentiranja među muškarcima radnicima s pola radnog vremena može se naći i u QBM-u. Među 15 muškaraca radnica s pola radnog vremena, 7 je pogrešno zabilježeno kao ‘učenici’, dok je odgovarajuća brojka za tih 16 žena radnica s pola radnog vremena bila samo 4.
Zanimljivo je da proporcionalna podjela između naziva zanimanja ‘učenjak’ i zanimanja povezanih s proizvodnjom pamuka u CEB-ovima slučajno odražava podjelu vremena provedenog između pohađanja škole i zaposlenja u tvornici među onima koji rade s pola radnog vremena. Međutim, ova podudarnost na agregiranoj razini ne bi se trebala tumačiti kao dokaz da su popisivači, vlasnici kućanstava i oni koji rade s pola radnog vremena namjerno nastojali zabilježiti zanimanja djece na način koji bi odražavao vremensko ulaganje između škola i tvornica. Nije postojao mehanizam evidentiranja u popisu koji bi potencijalno koordinirao takav napor. Niti je bilježenje vremenske podjele između različitih aktivnosti bio cilj evidentiranja zanimanja u popisu. Na individualnoj razini, evidentiranje tih radnika s pola radnog vremena kao ‘učenjaka’ i dalje predstavlja pogrešno evidentiranje zaposlenosti djece. Međutim, ostaje pitanje zašto su neka djeca u tvornicama točno zabilježena, a druga nisu. To će biti fokus sljedećeg odjeljka.
IV. OBJAŠNJENJE NEDOSTATNOG IZVJEŠĆIVANJA
U studiji koja je analizirala popisivanje rada udanih žena na temelju zanimanja njihovih muževa, You je utvrdila da su popisivači pokazali povišenu razinu idiosinkratičnih preferencija. 62 Na primjer, dok su neki popisivači zabilježili sve žene udane za poljoprivrednike unutar svojih popisnih okruga kao „poljoprivrednikove supruge“, drugi su ih sve zabilježili kao da nemaju zanimanje. Takva idiosinkrazija popisivanja ignorirala je pravi oblik ženskog rada i prikrivala izvještavanje o zanimanjima u CEB-ovima. S obzirom na sve zaštitničkije stavove prema djetinjstvu i stigmatizaciju dječjeg rada u viktorijansko doba, moguće je da su neki popisivači potpuno ignorirali dječje radnike i umjesto da točno zabilježe njihov rad u tvornicama, zabilježili što su trebali raditi prema društvenim idealima tog vremena. 63 Kako bismo testirali ovu hipotezu, analiziramo popisivanje dječjeg rada od strane popisivača.
Tih 153 nepunovremenih radnika iz SM-a koji su uspješno povezani s 1851 CEB-om došli su iz 18 popisnih okruga unutar 2 registracijska podokruga. Broj nepunovremenih radnika i pogrešno navedenih „stipendija“ među njima u svakom popisnom okrugu prikazan je u tablici 1. Samo 6 popisnih okruga sadržavalo je više od 10 nepunovremenih radnika. Zajedno su činili većinu nepunovremenih radnika zaposlenih u SM-u tijekom tjedna popisa. Unatoč razlikama u stopama pogrešnog prijavljivanja nepunovremenih radnika kao stipendista, nijedan od ovih popisivača nije u potpunosti zanemario dječji rad unutar svog okruga. Bilo je popisivača koji su sve nepunovremene radnike unutar svog popisnog okruga zabilježili kao „stipendiste“. Međutim, broj opažanja u svakom od ovih okruga bio je malen. Teško je izvući smislene zaključke iz ovih okruga. Nadalje, pogrešno zabilježeni nepunovremeni radnici iz ovih okruga zajedno činili su samo nešto više od 15 posto svih pogrešno zabilježenih nepunovremenih radnika iz SM-a. Broj opažanja postaje mnogo manji kod QBM-a, ali sličan argument i dalje vrijedi. Što se tiče dječjeg rada u ove dvije tvornice pamuka, očito je da ukupno podcjenjivanje rada radnika s pola radnog vremena nije rezultat idiosinkratične preferencije odabranih popisivača da navedu svu djecu kao učenike.
https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/ehr.70015
Xuesheng Ti, Aleksandar Tertzakian
Prvo objavljeno: 21. ožujka 2025.
https://doi.org/10.1111/ehr.70015Digitalni identifikator objekta (DOI)
Xuesheng Youina baka, Wang Guilan, koja je bila dječji radnik, preminula je dok smo pisali ovaj rad. Unatoč dugom i sretnom životu, strašna sjećanja na vrijeme provedeno kao djevojčica u tvornici ostala su s njom.
Коментари
Постави коментар