Aleksandar Baucal: Čas od pola sata



Ministar prosvete je ovih dana izjavio da „glasno razmišlja“ o skraćivanju časova na 30 minuta. Prvo treba reći da bi bilo dobro kada bi ministar ponudio detaljnije obrazloženje za ovako značajnu izmenu u organizaciji učenja i nastave u obrazovanju. Kada bismo dobili takvo obrazloženje mogli bismo da razumemo razloge zbog kojih ministar i njegovi saradnici smatraju da je ovo ključni problem u obrazovanju i na osnovu kojih argumenata oni smatraju da će promena u trajanju časova imati pozitivne efekte za učenike i za unapređenje kvaliteta obrazovanja.

Ipak, možda to uopšte nije potrebno. Sećamo se da je onaj Jedan čovek, koji veruje da je najpametniji u svakoj profesiji (građevina, ekonomija, zdravstvo, obrazovanje…) još krajem novembra 2025. izjavio: „Treba možda da skratimo časove, ali ne u smislu da ih olakšamo, neka imamo više časova, ali da ih skratimo. Da budu koncentrisanija deca, da bude veća pažnja, jer malo ko može da održi koncentraciju 45 minuta.“ Ako taj Jedan čovek ima teškoće da održi koncentraciju 45 minuta, nema razloga da taj problem projektuje na svu decu u Srbiji.

Vratimo se ministru. Deluje da je ministar mislio tuđom glavom. Što bi se reklo školskim rečnikom, ministar je izgleda samo prepisivao tuđe ideje. Ako ministar ima obavezu da misli tuđom glavom, važno je da se podsetimo da ga to ne oslobađa odgovornosti za izjave i posledice ovakve mere. Naime, nestručnost umišljenog „genijalca“ koji je oteo državu i sve njene institucije od građana nas je već dovela u ogromne nevolje u svim sektorima društva. Najdramatičniji slučaj je rekonstrukcija Železničke stanice u Novom Sadu. Sada je došla na red još jedna naprednjačka rekonstrukcija. Ovog puta se radi o dodatnom uništavanju već dovoljno unazađenog obrazovanja.

Što se tiče konkretnog predloga, on deluje više kao skretanje pažnje sa pravih problema u društvu i obrazovanju nego na promišljenu meru. Verujem da ni ministar ne veruje da će ona doneti neke benefite za učenike ili kvalitet obrazovanja. Možda je onda bio cilj da se u javnosti bavimo konkretnim predlogom koji je besmislen, umesto da se bavimo temeljnim problemima u obrazovanju i društvu. Ipak, pošto nekim građanima može delovati, na prvi pogled, da ovaj predlog možda ima smisla, važno je da ukažemo na razloge zašto je on besmislen.

Osnovni problem sa ovim predlogom jeste što definiše učenike kao ograničena bića koja ne mogu da zadrže koncentraciju duže od 30 minuta. Tačno je da učenici, kao i mi odrasli, mogu da izgube koncentraciju već posle kraćeg vremena. Međutim, i deca i odrasli mogu, takođe, da učestvuju u veoma dugotrajnim aktivnostima bez gubljenja koncentracije. Ako je aktivnost u kojoj učestvujemo smislena i angažujuća, možemo satima da održavamo koncentraciju. Zato je pravo pitanje kako da obezbedimo uslove u školi koji će omogućiti da nastava u većoj meri angažuje učenike i njihove različite kapacitete, a ne da li da skraćujemo časove.

Neki od osnovnih preduslova za takvu nastavu su nastavnici koji imaju profesionalnu autonomiju umesto da budu taoci političara; nastavnici koje vode poštovani i cenjeni direktori i na koje se oni oslanjaju, umesto nametnuti direktori koji su tu da ih zastrašuju i kontrolišu; nastavnici koje država i ministarstvo poštuju i podržavaju umesto da ih ponižavaju. To su ujedno i glavni problemi u obrazovanju zbog kojih je škola postala institucija u kojoj su svi nesrećni i nezainteresovani. U takvim uslovima nikakve parcijalne mere kao što je skraćivanje časova, posebno kada su nametnute kao i sve drugo u obrazovanju, neće promeniti stanje na bolje. Samo će ga dodatno urušiti. Iako uvek verujemo da ne može gore od sadašnjeg stanja, ova trenutna vlast, u svojoj dekadentnoj fazi, uvek nas neprijatno iznenadi.

Zato uopšte ne treba da se bavimo ovom temom, već da zadržimo pažnju na osnovnom problemu. Već duže vreme najveći broj građana zna da ni u jednom segmentu našeg života ništa dobro ne može da se desi dok se ne promeni ova vlast. I neće nam biti teško da zadržimo koncentraciju na tom smislenom problemu mnogo duže od 45 minuta i da ne dozvolimo da nas vlast upeca na još jedan u nizu besmislenih predloga.

Peščanik.net, 19.01.2026.

Коментари

НАЈЧИТАНИЈЕ

Hrvatska: Škola bez života

Кристин Бодуко: Учење у предшколском узрасту? Од делања до учења: одлучујући корак